Žaklin Buržes-Monuri, pijanistkinja

Nakon izvanrednog debija sa 13 godina u Teatru Šanzelize, gde je izvela Mocartov Koncert K. 414, jednoglasno je nagrađena Koncertnom diplomom na École Normale de Musique de Paris u klasi Ž. Munijea, a kasnije je dobila i Premier Prix de Virtuosité „sa odlikovanjem“ od Muzičkog konzervatorijuma u ​​Ženevi, kod L. Hiltbranda, učenika Dinua Lipatija. Usavršavala je svoju umetnost na raznim međunarodnim majstorskim kursevima kod poznatih pijanista, ali pod vođstvom Žana Fasine, jednog od velikih klavirskih pedagoga, preduzela je duboko i transformativno umetničko putovanje, daleko od scene, što joj je omogućilo da zaista pronađe svoj glas. Vratila se u centar pažnje zamenjujući Mariju Žoao Pires u dva Bahova koncerta pod dirigentskom upravom Kler Žibo – izvođenja koja su naišla na jednoglasno priznanje kritike i izbacila je u prvi plan.

Ubrzo je privukla pažnju Đerđa Cifre, koji ju je pozvao da otvori jedan od njegovih recitala, a od tada je sarađivala sa umetnicima kao što su Žan-Pjer Valez, Alen Marion, Olivije Šarlije, Nikola Dotrikur, Pol Ruže, Fransoa Gi, Ksenija Janković, Suzan Grejam, Stefani d'Ustrak, a poslednjih godina i Dama Felisiti Lot, sa kojom redovno deli scenu. Zajedno su stvorili nekoliko muzičkih i književnih produkcija, uključujući Hugo en mélodie, Un amour de Swann (sa Alenom Kareom) i Un amour énigmatique (zasnovano na prepisci između Ivana Turgenjeva i Polin Vijardo), koje su izvodili zajedno sa Lambertom Vilsonom. Ponovo sa Lambertom Vilsonom, ovog puta kao pevačem, otvorili su 2022 Dinard Opening Festival novim francusko-britanskim programom pod nazivom Darling, je vous aime!.

U skorije vreme, započela je saradnju sa Mari-Kristin Baro, učestvujući u nekoliko muzičkih čitanja, uključujući „Je ne suis pas sainte, quoiqu’on dise!“ (zasnovano na privatnom dnevniku Žorž Sand), koje i dalje dobija oduševljene pohvale publike. Pozvana kao solistkinja ili kamerna muzičarka na brojne festivale, njena karijera ju je odvela u London, Berlin, Ženevu, Brisel, Rim, Firencu, Palermo, Lisabon, Porto, Bukurešt, Beograd, Sarajevo, Rio de Žaneiro, Tahiti i mnoga od najprestižnijih svetskih mesta. Njena tri snimka – posvećena Mendelsonu, Šumanu i Šopenu-Rahmanjinovu – toplo su pohvaljena od strane štampe i dovela su do toga da bude glavna gošća u televizijskoj emisiji Damijena Hamušija „Culture 8“ na Direct 8. Njen album „Variation des cimes“, sa varijacijama Sezara Franka, Bah-Buzonija, Bramsa i Lista, dobio je nagradu „Maestro“ od strane časopisa Pianiste.

Previous
Previous

Irena Josifoska